Vodič kroz Ečmijadzin, Armenija - šta vidjeti?

Iako se veliki broj ljudi prilikom posjete nekoj zemlji pretežno fokusira na glavni grad, u slučaju Armenije to bi značilo potpuno se mimoići sa suštinom ove države. Jerevan je zasigurno dobra početna tačka za njeno upoznavanje, ali su brojne istorijske okolnosti i režimi koji su vladali ovim područjem, obrisali značajan broj fizičkih dokaza njegove prošlosti. Jedanput kada napustite glavni grad, moći ćete se upoznati sa onom izvornom Armenijom, u kojoj se još uvijek prepoznaje duh njenog postanka. S obzirom da je Armenija (Jermenija) prva u svijetu prihvatila hrišćanstvo kao državnu religiju, još davne 301. godine, smatrao sam da bi bila dobra stvar zaputiti se u Ečmijadzin, mjesto koje se smatra središtem njene duhovnosti i religijskog života.

 

Ečmijadzin ili Vagaršapat je četvrti po veličini grad u Armeniji, a od Jerevana je udaljen malo više od 20 km, što ga čini idealnim za jednodnevni izlet iz glavnog grada. Iako ga možete posjetiti i na svoju ruku, ostaviću vam ovdje i link za izlet na koji sam ja išao. S obzirom da je ovoga puta plan obilaska bio izvan moje kontrole, fokusiraću se na lokalitete koji su dio ture, iako grad kao grad nudi još dosta zanimljivosti.

 

Najznačajnije znamenitosti Ečmijadzina

 

Crkva Svete Hripsime (Ripsimije)

 

Ukoliko stižete iz pravca Jerevana, Crkva Svete Hripsime (Ripsimije) će biti vaše prvo odredište. Ovo je jedna od najstarijih preživjelih crkava u Armeniji i ujedno dobar povod da vam objasnim početke hrišćanstva na ovim prostorima. Prije dolaska u Armeniju, bio sam ubijeđen da su Armenci sljedbenici pravoslavne crkve, poput Rusa ili Gruzijaca, međutim, to baš i nije tačno. Oni zapravo slijede Armensku apostolsku crkvu, koja pripada redu orijentalnih pravoslavnih crkava, a od pravoslavne i katoličke crkve se odvojila znatno ranije, još u vrijeme održavanja Kalcedonskog sabora 451. godine. Glavni povod ovog raskola bio je neslaganje oko tumačenja postojanja dvije prirode u Hristu – božanske i ljudske. Smatra se da su hrišćanstvo na ove prostore donijeli apostoli Bartolomej i Tadej, a kao i drugdje, širenje nove religije nije teklo glatko, što nas dovodi do priče o Svetoj Hripsimi.

 

Hripsima je bila rimska djevica, koja je sa svojim družbenicama prebjegla u Armeniju kako bi izbjegla progone cara Dioklecijana. Po dolasku na ove prostore, postala je meta udvaranja cara Tiridata III, a nakon što ga je odbila uz obrazloženje da pripada Hristu, mučena je do smrti skupa sa ostalih 36 djevica. Postoji nekoliko verzija priče o tome kako je stradala, i svaka je neprijatnija od prethodne. Car je kasnije obolio psihički, a njegovo izlječenje se pripisuje Svetom Grigoriju Prosvjetitelju, osnivaču i prvom poglavaru Armenske apostolske crkve. Njih dvojica su kasnije udruženim snagama preveli državu sa zoroastrizma na hrišćanstvo. Što se tiče Crkve Svete Hripsime, ona je podignuta u 7. vijeku, na temeljima prehrišćanske građevine (vjerovatno paganskog hrama), a u njenoj unutrašnjosti se nalazi i grob Svete Ripsimije.

 

Katedrala u Ečmijadzinu

 

Sljedeće odredište je Ečmijadzinska katedrala, koja je ujedno i matična crkva Armenske apostolske crkve, te sjedište katolikosa, armenskog duhovnog vođe. Često ju se naziva najstarijom katedralom u svijetu, a prvobitna crkva je na ovom mjestu izgrađena još u 4. vijeku. Osnova sadašnje katedrale datira iz 5. vijeka, dok je ostatak crkve nadograđivan u više faza, sve do 19. vijeka. Katedrala je skupa sa ostalim crkvama u okolini uvrštena na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine. U toku je renoviranje enterijera koje traje već godinama, tako da unutrašnjost nije otvorena za posjetu.

 

Kompleks katedrale obuhvata i brojne druge građevine, uključujući rezidenciju katolikosa, bogosloviju, te riznicu u kojoj se čuvaju relikvije od neprocjenjive vrijednosti. Dio muzejske zbirke je otvoren za javnost, a među najznačajnijim eksponatima se ističu: dio Noine arke pronađen na planini Ararat, na kojoj se po predanju barka iskrcala nakon potopa; zatim koplje kojim je po predanju rimski vojnik probo Isusa na krstu (postoje još dva koplja za koja se tvrdi isto, jedno je u Rimu, drugo u Beču); mošti apostola Tadeja; čestica krsta na kome je razapet Hrist i dr.

 

Crkva Svete Gajane

 

Nekoliko stotina metara od katedrale nalazi se još jedna značajna sakralna građevina, a u pitanju je Crkva Svete Gajane, posvećena Gajani (Gajaniji), jednoj od mučenica koje su stradale istovremeno kada i Sveta Hripsima. Crkva datira iz 7. vijeka, a od svoje izgradnje opstala je u izvornom obliku, sa izuzetkom nekih radova na kupoli i dijelovima plafona tokom 17. vijeka. U neposrednoj blizini crkve se nalazi i armensko groblje sa neobičnim spomenicima, koji podsjećaju na sarkofage, tako da obratite pažnju i na ovaj djelić armenske tradicije.

 

Ruševine katedrale u Zvartnocu

 

Posljednja lokacija koju sam posjetio u Ečmijadzinu je ujedno i moja omiljena. U pitanju su ostaci katedrale u istočnom dijelu grada, izgrađene u 7. vijeku na mjestu gdje su se upoznali kralj Tiridat III i Sveti Grigorije Prosvjetitelj, obojica zaslužni za to što je Armenija postala prva zemlja koja je prihvatila hrišćanstvo kao državnu religiju.

 

Katedrala je uništena u zemljotresu u 10. vijeku, a njeni ostaci su otkriveni tek početkom 20. vijeka. Karakteristična je po svom kružnom obliku, a maketu njenog izvornog izgleda možete vidjeti u muzeju na samom lokalitetu. Uvrštena je na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine skupa sa nekolicinom obližnjih crkava. Osim istorijske važnosti, impresivna je i po činjenici da se sa mjesta na kojem se nalazi pruža jedan od najfascinantnijih pogleda na planinu Ararat.