Vodič za pješčane piramide kod Foče, Bosna i Hercegovina
Iako se ova, 2020. godina po mnogim
mjerilima može smatrati propalom, moram priznati da mi, kada sve saberem i
oduzmem, za sada i ne ide tako loše. Možda nisam posjetio nijednu novu državu,
niti letio avionom, ali sam se dodatno zbližio sa prijateljima i obišao
mjesta u svojoj državi za koja do sada nisam ni znao da postoje. Posebno me
raduje činjenica da sam posjetio mnoge lokalne atrakcije koje sam godinama
želio vidjeti uživo, ali sam uvijek bio u fazonu „Ma, ima vremena za to“.
Pješčane piramide kod sela Daničići |
S obzirom da mi je odlazak na more ritual
koji se ne propušta, ako za to postoje i najmanji izgledi, procijenio sam da je u ovakvim uslovima najsigurnija varijanta Crna Gora. Nakon dobijenih negativnih
rezultata serološkog testa, koji je bio preduslov za ulazak u državu, s
društvom sam se zaputio ka odredištu. Budući da živim na krajnjem sjeveru BiH,
to je značilo prolazak duž cijele države, a samim time i nekoliko zaustavljanja
u toku vožnje. Odmah sam se upustio u konsultacije sa Google mapama, mojom
omiljenom putničkom aplikacijom i shvatio da nam putnička ruta prolazi
nedaleko od pješčanih piramida kod Foče, mjesta za koje već duže vrijeme nagovaram prijatelje da ga posjetimo.
Put koji vodi do vidikovca |
Piramide su smještene nadomak sela
Daničići, a ako izuzmemo lokalne seoske puteve, može im se pristupiti iz dva
pravca, magistralnim putem M18 preko Miljevine (alternativa je preko sela
Štović), ili pak magistralnim putem M20 iz pravca Foče. Pošto smo stigli iz
pravca Sarajeva, odlučili smo se za varijantu preko Miljevine, jer su nam u tom
slučaju piramide došle kao usputna stanica ka Foči. Stigli smo do Miljevine oko podneva, prilično oblačnog i sumornog za jedan avgustovski dan.
Kroz
prozor sam posmatrao panoramu naselja, kojom je dominirala nekolicina višespratnica
dotrajalih fasada. Poneki stariji prolaznik se tromo vukao ulicom, poput
zombija usred neke apokalipse. Nedugo zatim se ukazao i kostur napuštenog
motela Emos iz komunističkog perioda, a ionako otužnu atmosferu mjesta dodatno
su naglašavala stabla štrkljastih, oštribanih borova posađenih nekada davno na
malom proplanku kroz koji se vijugao izbrazdani i izlomljeni asfalt. Ako se
ikada bude biralo najdepresivnije mjesto u Bosni i Hercegovini, Miljevina ima
ozbiljne izglede za pobjedu.
Put nas je nadalje poveo pokraj rudnika
mrkog uglja, a zatim i kroz selo Budanj, sa nekolicinom kućica i stadom ovaca,
za koje više nisam siguran jesam li ih stvarno vidio ili izmislio. Kada god
vidite na Google mapama da je neka cesta u Bosni obilježena tankom bijelom
linijom, predlažem da se pripremite na ozbiljan pakao od vožnje. Ispucali
asfalt na koji sam se maloprije žalio ubrzo je nestao, a zamijenio ga je
makadam čiji kvalitet je opadao proporcionalno blizini piramida. Priroda je
ovdje pokazala da sa njom nema šale, pa smo se mjestimično borili da prođemo
preko rasjeda i brežuljaka oblikovanih višegodišnjim dejstvom oborinskih voda.
Ja sam se nadao da vozač neće izgubiti strpljenje i početi naglas da me
proklinje što uvijek nalazim ovakva nepristupačna mjesta.
Kilometri i metri na navigaciji su mileći
istjecali, kao zrna pijeska u klepsidri, a onda su se najedanput ukazale one,
veličanstvene piramide. Pješčane piramide kod sela Daničići su jedinstven geomorfološki
fenomen u Bosni i Hercegovini, nastao erozijom tla i pod uticajem agresivne
sprege mrazeva, ljetnih vrućina, kiše i jakih vjetrova, oblikujući kroz dugi
niz godina jedinstvene zemljane figure. Prvi put se spominju još u
austrougarskom periodu, a prema nekim tvrdnjama stare su i preko 200 godina.
Proces erozije traje još uvijek, čineći da one i dalje rastu. Izbrazdani
pješčani stubovi uzdižu se iz svojih širokih temelja i sužavaju prema vrhu i na
taj način čine izvanrednu geomorfološku rijetkost na ovim prostorima. Sličan
fenomen postoji i na jugu Srbije u tzv. Đavoljoj varoši.
Parkirali smo automobil na proširenju
pored puta, a zatim se nakratko zaustavili kraj info table na kojoj su napisani
neki osnovni detalji o lokaciji. Iako pročelje piramida predstavlja njihov
najfotogeničniji dio, njihovu stvarnu veličinu i impresivnost mnogo je lakše
sagledati ukoliko se popnete drvenim stepenicama do malog vidikovca sa koga se
pruža pogled na njihovu stražnju stranu i dolinu zbog koje se s te strane čine
znatno monumentalnijim. Pored samih piramida, priroda je na ovom mjestu bila
darežljiva i po pitanju flore, pa ćete osim najšarenijih vrsta cvijeća vidjeti
i neobična stabla, od kojih pojedina djeluju arhaično, skoro praistorijski.
Ukoliko posjećujete pješčane piramide,
predlažem da birate lijepo vrijeme, što zbog samog dolaska, što zbog lakoće
kretanja, jer okolna zemlja ima pomalo glinenu strukturu i lako ostaje na obući
ukoliko je vlažna. Takođe, lokalitet je potencijalno opasan zbog erozije i
fragilnosti struktura, pa budite oprezni, naročito ako prilazite rubovima
litice. Naposlijetku ću podijeliti još jednu važnu informaciju, koju sam i ja
otkrio tek nakon povratka. Naime, iako je ovo uređen lokalitet koji posjećuju svi
oni koji žele vidjeti piramide, postoji još jedan znatno veći i grandiozniji
kompleks piramida dublje u šumi i do njega ne postoji put, nego zahtijeva
pješačenje kroz šumu. Ako se odvažite da ga posjetite, budite dobro opremljeni
i pazite da ne zalutate, jer se zaista radi o divljini.
U povratku smo odabrali put u pravcu Foče
koji je, iako ne sjajan, u znatno boljem stanju od onog preko Miljevine, pa
stoga obavezno idite tim putem. Obilazak piramida je moguće kombinovati sa
posjetom Višegradu ili Nacionalnom parku Sutjeska, a ukoliko se odlučite za
prenoćište najbliža lokacija je Foča. Ukoliko vam se dopao tekst o pješčanim
piramidama, predlažem da pročitate i tekstove o drugim zanimljivim lokalitetima
u Bosni i Hercegovini, o kojima sam pisao. Koje manje poznate destinacije u
Bosni i Hercegovini bi po vašem mišljenju trebalo obavezno posjetiti?
No comments: