Vodič kroz Fojnicu i slapove Kozice, Bosna i Hercegovina - šta vidjeti?

Najviše volim kada sasvim slučajno otkrijem neko zanimljivo, a slabo poznato mjesto i pitam prijatelje „Je l' idemo?“, a oni kao iz topa odgovore „Idemo“. Tako je prvog vikenda u junu započela i moja najnovija avantura ka samom središtu Bosne i Hercegovine, gdje su se nadomak gradića po imenu Fojnica smjestili jedni od najljepših vodopada na ovim prostorima. Plan je uključivao posjetu slapovima Kozice i obilazak Fojnice, a moja ideja da se ne vraćamo dvaput istim putem i nedovoljno poznavanje situacije na terenu, odveli su nas do slapova preko mjesta zvanog Busovača.

Slapovi Kozice

Prođoh Bosnom kroz Busovaču

Znao sam da postoji tamo neka Busovača, ali do ovog momenta nisam imao pojma ni gdje se nalazi, ni kako izgleda. Dok smo se vozili kroz naselje, drugarica je prokomentarisala da je njena rodica često tu nastupala sa bendom, a ja sam posmatrao okolinu i pokušavao da skontam gdje se to u Busovači može nastupati. Onda sam ugledao neki hotelčić, koji me je podsjetio na planinske hotele iz vremena bivše Jugoslavije i uzviknuo: „Opa, pa Busovača je ozbiljan grad, ima i hotel.“

Crkva Sv. Ante Padovanskog u Busovači

Usput sam vidio i Crkvu Sv. Ante Padovanskog iz 19. vijeka, za koju ću kasnije saznati da je na listi nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine, a dok sam još koji put trepnuo, već smo napustili Busovaču. Uslijedilo je nekoliko sela, a najveću pažnju mi je privukla tekija Mesudija u selu Kaćuni, specifična građevina ne baš pretjerano istančane estetike, koja je zamišljena kao sklop klinike, bolnice za odvikavanje od poroka i liječenje duševnih bolesti i tekije. Rizična kombinacija, ako se ja pitam.

Slapovi Kozice, mjesto nadnaravne ljepote

Nije rijetkost da su pristupni putevi do turističkih atrakcija u Bosni veoma loši, pa me i ne čudi što je većina samo lokalno poznata. Kako smo se približavali odredištu, kolovozna traka se postepeno sve više sužavala, a asfalt postajao lošiji, sve dok na kraju nije prešao u makadam i planinske gudure, isprane sezonskim kišama. Vozeći se kroz nekoliko zabačenih sela, nisam mogao da se ne zapitam u kojoj mjeri na ove ljude utiču krize i ratovi, budući da su i ovako odsječeni od ostatka svijeta. 

Ulaz u kompleks slapova

Pejzaž je postajao sve šumovitiji, priroda neumoljivija, a pažnju su mi privlačile i mjestimične tvorevine nalik na bunkere ili iglue, prvobitno me podsjetivši na nastambe nekih mutanata iz horor filmova, da bih naposlijetku zaključio da se u njima vrlo vjerovatno proizvodi drveni ugalj.

Pejzaž slapova Kozice

Već naviknuti na to da su bosanski putevi i navigacija na telefonu posvađani, nismo se mnogo iznenadili kada smo na jednoj raskrsnici ugledali malu, skoro neprimijetnu i neoficijelnu turističku tablu koja je ukazivala da se slapovi nalaze na suprotnom skretanju od onog na koje nas je upućivala navigacija. Odlučili smo poslušati navigaciju (što je na osnovu dosadašnjeg iskustva siguran zajeb u Bosni) i nastavili dalje. Nakon nekoliko kilometara smo naišli na prvu kuću i odlučili upitati za smjer. Ispostavilo se da je tabla bila u pravu, ali to je značilo i dalji put.

Prvi slap se nazire kroz krošnje drveća

Tješio sam se, ako ništa, time da ćemo imati cijelo mjesto samo za sebe, jer ko je pobogu lud da ide ovuda. Prvi znak civilizacije i naznaka turizma ugledali smo na odmorištu Vladića vrh, gdje se istovremeno nalazi i raskrsnica čije trake upućuju ka slapovima Kozice, odnosno ka Fojnici. Nakon što smo skrenuli ka slapovima, broj pješaka se iznenada povećao, te smo shvatili da ovo mjesto zapravo nije uopšte neposjećeno kao što smo očekivali da će biti. Shvatio sam i to da su svi ovi ljudi stigli iz pravca Fojnice, što će se kasnije pokazati da je bolji i jedini preporučljiv put kojim ćete stići do vodopada.

Slapovi Kozice - Slap 2

Bio sam uzbuđen, jer nisam znao šta da očekujem od ovog mjesta. Za posjetu me je motivisala nekolicina slika na koje sam naišao na Instagramu, jer moram biti iskren i priznati da se detaljnijim istraživanjem lokaliteta nisam bavio. Parkirali smo se na proširenju ispred samog ulaza u kompleks slapova, a zatim krenuli u avanturu. Skliska staza se polako spuštala kroz šumoviti krajolik, a već nakon nekoliko desetina koraka ukazao se i potok sa malom kaskadom. Već mi se dopadalo ovo mjesto. 

Slapovi Kozice - Slap 1

Ubrzo sam odustao od fotografisanja, jer je mladi bračni par sa malim djetetom okupirao mjesto i nije bilo izgledno da će se maknuti odatle u dogledno vrijeme. Kasnije će se ispostaviti da je to bila pametna odluka, jer je ta mala kaskada bila kao ona prva tezga na pijaci na koju se zaletite i kupite voće, pa se kasnije ujedate za dupe kada zađete dublje i otkrijete bolju i jeftiniju robu.

Slapovi Kozice - Slap 3

Nekoliko osnovnih preporuka za posjetu slapovima jeste da ponesete udobnu i nepromočivu obuću, nešto za ogrnuti jer je svježe bez obzira koliko topao dan bio, te da ne vodite malu djecu (naročito ako su nemirna) i teže pokretna lica, jer je teren zahtjevan i mjestimično rizičan za kretanje. U to sam se i lično uvjerio dok sam pokušavao što manje da zaglibim u blato koje je bilo praktično nemoguće izbjeći pri spuštanju do slapova. Stigavši do prva dva vodopada koji su označeni kreativnim imenima Slap 1 i Slap 2, shvatio sam da nisam uzalud došao ovdje. Fascinantna priroda i nevjerovatna snaga vode koja se obrušava niz litice kreiraju harmoničan pejzaž čiju je ljepotu teško dočarati fotografijama.

Šumska staza koja vodi od jednog do drugog slapa

Proveli smo neko vrijeme ovdje, a čak ni moje sklizavanje niz kamen koje je rezultiralo nenadanim kupanjem u potoku nije mi dalo pokvariti doživljaj. Penjali smo se nepristupačnim terenom od jednog do drugog slapa, žaleći pomalo što nismo došli propisno obučeni za ovu avanturu. Još jedna staza, strmija i blatnjavija od prethodne, dovela nas je i do Slapa 3, odakle se pruža pogled na vodopad u cjelini. Prizor me je u momentu podsjetio na američke nacionalne parkove. Izuo sam već ionako smočene patike i bosih nogu zagazio u ledeni potok, kako bih pronašao najbolju stijenu sa koje bih uživao u pogledu. Djelovalo je kao zagarantovana prehlada, ali iz nekog čudnog razloga to se nije dogodilo.

Slapovi Kozice - Slap 3

Iako se radi o prelijepom mjestu koje morate posjetiti, moram naglasiti da je prateća infrastruktura jako loša. Prostor oko slapova je neuređen, u smislu pristupnih staza i sadržaja za turiste, što je s jedne strane dobro jer ne kvari prirodni ambijent mjesta, ali značajno otežava kretanje. Nadam se da će doći vrijeme kada će neko imati više sluha za iskorištavanje turističkog potencijala ovog mjesta.

Fojnica, dom bosanskih Franjevaca

Slapovi Kozice ostaju za nama, a mi nastavljamo ka Fojnici putem, koji iako ne baš sjajan, djeluje kao autocesta u poređenju sa onim kojim smo došli iz pravca Busovače. Nekih desetak kilometara kasnije, u daljini se ukazuju obrisi Fojnice i franjevačkog samostana, koji je ujedno i glavni motiv moje posjete ovom gradiću. Udaljena oko 50 km zapadno od Sarajeva, opština Fojnica se smjestila u zagrljaju četiri planine – Vranice, Zahora, Pogorelice i Zec planine. Najviši vrh se nalazi na planini Vranica, gdje se smjestilo i Prokoško jezero, još jedan turistički dragulj Bosne i Hercegovine, za čiji obilazak ovog puta nije bilo dovoljno prostora. Zanimljiva činjenica je da u Prokoškom jezeru živi Triton, endemska vrsta vodozemca.

Pogled na Franjevački samostan u Fojnici

Fojnica je nadasve poznata po svojim mineralnim termalnim vodama, tako da ne iznenađuje činjenica da je ovdje niklo i banjsko lječilište, koje je i u današnje vrijeme okosnica lokalnog turizma i žila kucavica grada. Odmah pored lječilišta Reumal, nalazi se i hotel sa Akvaparkom, a na drugoj obali riječice Dragače koja stidljivo mili kroz Fojnicu, pronalazimo parkiralište čiji se čuvar nekamo izgubio. U povratku ćemo saznati da je išao po burek ili tako nešto.

Glavna ulica u Fojnici

Zapućujemo se duž glavne ulice koja na svakih nekoliko desetina metara mijenja naziv, pa tako od Banjska postaje Mehmeda Spahe, pa se pretvara u Samostansku. Pažnju mi privlače lokalni kafići i birtije, gdje se odmah na prvu može vidjeti koja klijentela ih posjećuje. U jednom lokalu su penzioneri, u drugom omladina, u trećem alkoholičari sa dugogodišnjim stažom.

Samostan u Fojnici

Uspon do samostana još jedanput testira muskulaturu naših nogu usred sparnog, kalendarski još uvijek proljetnog dana, ali nas na vrhu čeka nagrada u vidu panoramskog pogleda na grad. Doduše, nema mnogo šta da se vidi u kotlini pod nama, ali je opet na neki način lijepo. Prijateljica komentariše kako joj se samostan u Kraljevoj Sutjesci dopada više nego ovaj, a ja nekako neodlučan, oba mi lijepa na svoj način.

Zvonik samostanske crkve

Od početka 16. vijeka samostan Fojnica se nalazi na današnjoj lokaciji, a uz njega se veže ime fra Anđela Zvizdovića koji je od sultana Mehmeda II el Fatiha dobio ahdnamu, koja je bosanskim franjevcima omogućila nesmetan rad. Godine 1664. u velikom požaru izgorjela je zgrada samostana i sa njom brojne dragocijenosti, nakon čega je obnovljen u cjelosti. Muzejski i bibliotečki fondovi samostana su stvarani od njegovog utemeljenja, a obuhvataju pinakoteku, zbirku predmeta izrađenih od metala, zbirku skulptura, zbirku predmeta izrađenih od tekstila, arhivsku građu i biblioteku. Pinakoteka sadrži 160 slika podijeljenih u dvije zbirke: zbirka starijih autora – djela nastala od 17. do 19. vijeka i djela akademskog slikara Gabriela Jurkića.

Unutrašnjost crkve samostana u Fojnici

Zbirka metalnih predmeta ima gotovo isključivo liturgijsku vrijednost i broji 104 predmeta, mahom nastalih u Fojnici ili drugim bosanskohercegovačkim kujundžijskim centrima. Fojnica je bila poznata kao mjesto vađenja i prerade rude, stoga ne iznenađuje činjenica da se ovdje nalazi i veliki broj metalnih, a naročito srebrnih predmeta. Ovdje se nalazila kovnica novca vladara srednjovijekovne bosanske države. Među najznačajnijim arhivskim dokumentima ubrajaju se prepis ahdname sultana Mehmeda II el Fatiha i Fojnički grbovnik. U fondu biblioteke izdvajaju se tri zbirke: zbirka od 13 inakubula, zbirka knjiga tiskanih u periodu od 17. do 19. vijeka i zbirka knjiga novijeg izdanja. U samostanu se čuva nekoliko skulptura i stara misna odjeća i 9 predmeta u zbirci tekstila. U sastavu Strossmayerove galerije u Zagrebu nalazi se pet predmeta fojničkog samostana.

Pogled na samostan

Na moju žalost, nisam bio u mogućnosti vidjeti ništa od navedenog jer je muzej bio zatvoren za posjete zbog koronavirusa, ali sam uspio razgledati unutrašnjost samostanske crkve, koju iz poštovanja prema prisutnim vjerskim licima nisam htio fotografisati, s izuzetkom stropnih fresaka. Prošetao sam do groblja koje se nalazi na suprotnom brežuljku, ne bih li odatle uslikao samostan iz drugačije perspektive, a zatim smo se spustili nazad u grad.

Pogled iz samostana na Fojnicu

Tokom ostatka kratkotrajne posjete Fojnici, prošetali smo do Čaršijske džamije, izvorno sagrađene 1666. godine, međutim po onome što sam vidio, rekao bih da današnji izgled definitivno nije i izvorni, pa ostajem potpuno ravnodušan, da ne kažem razočaran prizorom. Pored ove, u Fojnici se nalaze još dvije manje džamije, Atik džamija i Hadžimuharemova džamija. Od vjerskih objekata na području Fojnice se nalaze i tri tekije: Nakšibendijska tekija, Tekija u Vukeljićima i Tekija na Oglavku.

Čaršijska džamija u Fojnici

Najznačajniji objekat od javnog značaja u Fojnici je musafirhana (ugostiteljska kuća za putnike namjernike), poznata i kao Salihagića kuća. Datira iz druge polovine 16. vijeka, a danas važi za najstariju upotrebljivu kuću u Bosni i Hercegovini. U njoj su nastala i do danas sačuvana dva rukopisna primjerka Kur'ana iz 1615. I 1648. godine. Prvi primjerak je nakon Drugog svjetskog rata odnesen u Dubrovnik, a drugi je i dalje u Fojnici. Zanimljivo je da je u toku požara koji je 1945. godine zahvatio Fojnicu, vatra stigla do musafirhane i tu se ugasila, a kuća je od tada pod zaštitom države. Od 19. vijeka pa do 2009. godine bila je u vlasništvu porodice Salihagić, nakon čega ju je kupio imućni preduzetnik iz Fojnice.

Pogled na Fojnicu

U okolini Fojnice se nalazi i nekoliko nekropola sa stećcima, među kojima su najpoznatije Ostružnica i Otigošće, a dva velika stećka sa lokaliteta Lužine premještena su u kompleks hotela Reumal, a jedan stećak se može naći i u haremu Šečerhanova bašča. Imao sam u planu da obiđem gradske stećke, ali sam nakon cjelodnevnog hodanja i fokusa na potpuno mokre patike u kojima sam šljapkao gradom i praznu bateriju na telefonu, u potpunosti smetnuo s uma njihovo postojanje. U kasno poslijepodne smo se oprostili do Fojnice i nastavili put ka Sarajevu, vođeni povorkom svatova iz kojih je mlada bacala bombone, a djeca iz okolnih kuća ih sakupljala. To me je podsjetilo na djetinjstvo, pa mi bijaše zanimljivo vidjeti da ti običaji još uvijek žive i da postoje oni koji se raduju sitnicama.

Ukoliko vam se dopao tekst iz Fojnice, preporučujem da pročitate i o mojoj posjeti Kraljevoj Sutjesci, te arheološkom parku Kamene kugle, jednom od najmisterioznijih lokaliteta u Bosni i Hercegovini.