Vodič kroz Bečej, Srbija - šta posjetiti?

U nastojanju da pomirim želju za putovanjima sa nedostatkom slobodnog vremena za njihovu realizaciju, posljednjih šest mjeseci sam počeo intenzivnije da otkrivam gradiće u okruženju koji ne uživaju turističku popularnost, ali svakako imaju da ponude dovoljno sadržaja za jednodnevni izlet. Fokusirao sam se ponajviše na Vojvodinu, za koju sam spoznao da krije pregršt zanimljivih mjesta za koja doskora nisam znao ni da postoje. Najnovije među njima je Bečej, gradić smješten na obali rijeke Tise i udaljen oko sat vremena vožnje od Novog Sada. Grad ima blizu 24 hiljade stanovnika, ali je evidentno da se u posljednja dva popisa njihov broj smanjio.

Pravoslavna crkva Sv. Georgija u Bečeju

Iako arheološki nalazi pokazuju da je ovo područje bilo naseljeno još od starijeg neolita, prvi pisani tragovi o Bečeju datiraju iz 1091. godine, a 1238. godine se spominje i utvrda koju je ugarski kralj Bela IV svojom darovnicom poklonio kaluđerima krstašima iz Stolnog Beograda (Sekešfehervara). Tokom 15. i 16. vijeka Bečej je promijenio više feudalnih vladara, da bi nakon toga potpao pod tursku vlast, pod kojom ostaje sve do 1687. godine. Kasnije prelazi pod austrijsku upravu, a nakon ukidanja granice između austrougarskog i osmanskog carstva, mnogi Srbi koji su tu živjeli i radili kao graničari sele se u Rusiju. U međuvremenu Bečej postaje Distrikt, dobija određenu autonomiju i dolazi do naseljavanja Mađara, koji u jednom momentu postaju većinsko stanovništvo. Danas u Bečeju živi približan broj Srba i Mađara, o čemu svjedoče i brojni dvojezični natpisi.

Gradska fontana i Srpska pravoslavna crkva

U Bečej sam krenuo sa minimalnim očekivanjima, tako da sam već po dolasku na glavni gradski trg, koji mi je ujedno bio i početna stanica obilaska, ostao prijatno iznenađen onim što vidim. Trg oslobođenja se može svrstati u jedan od najvećih, ali i najljepših gradskih trgova u Srbiji. Nedavno je renoviran, što je izgledu grada dalo potpuno novu dimenziju. Na ovom mjestu i njegovoj neposrednoj blizini nalazi se većina znamenitosti koje mogu biti potencijalno interesantne ljubiteljima arhitekture i kulture. Svakako najimpozantnija je Srpska pravoslavna crkva Svetog Georgija iz 19. vijeka, koja se ubraja u spomenike kulture od posebnog značaja. Karakterišu je tri tornja kao simbol Svetog Trojstva i portik sa stubovima koji neodoljivo podsjeća na hramove antičke Grčke. Enterijer krasi ikonostas, djelo majstora Johana Kistnera iz Beča i ikonama koje je oslikao poznati akademski slikar Uroš Predić.

Katolička crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bečeju

Pošto nisam bio adekvatno odjeven za ulazak u crkvu, samo sam provirio s vrata, ali nisam uspio mnogo vidjeti. U dvorištu crkve se nalazi i nekoliko veoma interesantno oblikovanih stabala bagrema (barem mislim da su bagremovi). Pored pravoslavne, na Trgu oslobođenja se nalazi i Katolička crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije, takođe iz 19. vijeka. Iako svojom jednostavnom arhitektonskom formom ne privlači pretjeranu pažnju, svrstava se u red zaštićenih spomenika kulture, baš kao i ranije spomenuta pravoslavna crkva. Unutrašnjost krase dvije oltarske slike mađarskog slikara Mora Thana iz Bečeja.

Zgrada opštine u Bečeju

Treću stranu trga uokviruje zgrada gradske opštine iz 1881. godine, koja skupa sa zadužbinom baronice Eufemije Jović iz 1894. godine čini jedinstvenu cjelinu sagrađenu u stilu secesije, koja se proteže u dužinu od 60 metara. Zgradu opštine krasi centralni toranj sa satom i balkonom, sa kojeg se pruža pogled na cijeli trg, dvije crkve, gradsku fontanu, kao i niz zanimljivih kuća, od kojih je posebno zanimljiva plava kuća na sprat u kojoj je smještena banka. U neposrednoj blizini trga, desno od pravoslavne crkve nalazi se monumentalna zgrada u kojoj je smještena tehnička škola, kao i spomenik Petru I Karađorđeviću.

Spomenik Petru I Karađorđeviću

Nakon obilaska Trga oslobođenja, zaputili smo se u jednu od sporednih ulica pokraj gradskog pozorišta, ne bismo li otkrili još nešto interesantno. Posebno su mi se dopali drvoredi lipe i bagrema koji krase većinu bečejskih ulica, pružajući istovremeno zaštitu od sunca i ugodan miris. Naišli smo na Spomen kuću braće Than, plemićke porodice njemačkog porijekla koja je živjela u Bečeju. 

Spomen kuća braće Than

Stariji brat, Mor Than, je nakon završenih studija slikarstva u Beču postao jedan od vodećih slikara, a tokom svoje karijere je putovao u Pariz, Rim, Firencu i Trst, u kome je proveo posljednje godine života. Mlađi brat, Karoly Than bio je ugledni hemičar sa doktorskom diplomom iz Praga. U njihovoj spomen kući se nalazi interaktivna izložba igračaka-eksponata koje prezentuju zakone prirode i različite pojave iz oblasti fizike, a posjetioci dobijaju uputstva za njihovu upotrebu.

Tehnička škola u Bečeju

Pored ove izložbe, kuća nudi i izložbu matematika i priroda, izložbu umjetničkih djela, portrete poznatih ličnosti iz Bečeja i sl. Radno vrijeme spomen kuće Than je od ponedjeljka do petka od 10-17h, a dodatne informacije možete dobiti na njihovoj web stranici. Iz Ulice Braće Than smo skrenuli u Zmaj Jovinu ulicu, gdje smo u restoranu Club 4 napravili pauzu za ručak. Iako su sa cijenama jači od prosječnog restorana u Novom Sadu, hrana je ukusna, a porcije dovoljno velike. Moja preporuka je pileći file sa prelivom od četiri vrste sira i pekarskim krompirom.

Restoran Club 4 u Bečeju

Nedaleko od restorana se nalaze i otvoreni bazeni, koji su u vrijeme naše posjete bili u pripremi za ovogodišnju sezonu. Nastavljamo šetnju ulicama Bečeja, usput razgledajući stambene kuće zanimljivih dekorativnih elemenata. Na raskršću Zmaj Jovine i Zelene ulice nalaze se još dva hrama, od kojih je prvi mala kapela skrivena među čempresima, posvećena Ivanu Nepomuku, dok za drugu nisam siguran kojem pravcu hrišćanstva pripada. Tu je i zgrada gimnazije, koja će ljubiteljima arhitekture vjerovatno privući pažnju. Krećemo se Zelenom ulicom prema rijeci, usput prošavši pokraj hotela Imperial Lux Bečej, za koji vjerujem da je u nekim boljim vremenima bio dosta popularan.

Gimnazija u Bečeju

Ulica se nastavlja na Zeleni korzo, na čijem kraju se nalazi spomenik slobodi „Pobeda“, kojeg je 1979. godine izradila Kristina Plavska Jakcijevič. Spomenik se nekada nalazio na Trgu oslobođenja, nakon čijeg je nedavnog renoviranja premješten na sadašnju lokaciju u blizini rijeke Tise. Rijeka Tisa, nastala spajanjem Crne i Bijele Tise, predstavlja zelenu oazu grada i omiljeno mjesto za odmor mještana Bečeja. Malo je gradova koji mogu da se pohvale ovakvim mjestom nedaleko od strogog centra. Rijeka Tisa predstavlja svojevrstan ekosistem koji čine brojne biljne i životinjske vrste, uključujući 22 vrste ribe, te posebnu vrstu vodenih insekata zvanih Tiski cvijet.

Spomenik slobode "Pobeda"

U drugoj polovini juna rojevi ovih insekata prekriju rijeku, na kojoj izvode svadbeni let. Sa zlatnožutnim tijelom i velikim crnim očima, ovi insekti svilenkastih krila obavljaju svoju životnu misiju, koja traje svega nekoliko sati. Na kraju svadbenog plesa umiru prvo mužjaci, a zatim nakon polaganja jaja i ženke. Milioni oplođenih jajašaca započinju svoj trogodišnji razvojni ciklus u glinovitom koritu rijeke. Cvjetanje Tise nažalost nisam vidio, ali sam uživao u pogledu na riječnu adu i brodiće koji su milili uspavanom rijekom, na čijoj se obali nalazi čak i jedan splav, gdje možete popiti piće ili iznajmiti ležaljku za sunčanje. Uz trstiku koja raste u plićaku smjestio se i jedan labud, koji je zagnjurio kljun pod svoja krila, ne mareći mnogo za moje pokušaje da ga fotografišem.

Rijeka Tisa

Šetalište se završava još jednim spomenikom iz vremena Drugog svjetskog rata i vodenim kanalom na kome je 1900. godine izgrađena prevodnica, među mještanima poznata kao Šlajz. Bečejci su zahvaljujući Šlajzu i hidrocentrali napravljenoj uz njega bili zaštićeni od poplava, a za razliku od svojih komšija iz okoline su i mnogo ranije dobili električno osvjetljenje. Iako se autorom projekta brane smatrao tada 24-godišnji Albert Hajnc, postoje nagađanja da je ideja potekla iz radionice inženjera Aleksandra Gustava Ajfela, tvorca čuvenog tornja u Parizu.

Rijeka Tisa

Iako su vidljivi pokušaji da se od Bečeja napravi grad za primjer, znakovi vandalizma su nezaobilazni kao i svuda kod nas. To se ponajviše vidi po teretani namijenjenoj za vježbanje na otvorenom, čiji su dijelovi uništeni ili odneseni. Od sjajne ideje je ostala samo čelična konstrukcija prepuštena zubu vremena. Uživao bih još neko vrijeme pored Tise, ali sunce je bilo neumoljivo, pa sam odlučio da se vratim nazad u centar i prošetam još ponekom ulicom, u nadi da će preda mnom nenadano iskrsnuti nešto vrijedno pažnje. 

Šlajz u Bečeju

Pred pravoslavnom crkvom na Trgu oslobođenja je bila u toku svadbena ceremonija, a nekoliko ulica dalje smo nabasali na još jednu svadbenu povorku, ovaj put mađarsku. Kolona se kretala polako, a sa začelja je dopirao zvuk harmonike znatno drugačiji od melosa za čiju se izvedbu kod nas koristi ovaj instrument. U posljednjim trenucima mog boravka u Bečeju otkrio sam i da se ovdje nalazi sjedište firme Pik, najveće vojvođanske poljoprivredne kompanije. 

Trg oslobođenja u Bečeju

Spomenuću još i da je u Bečeju nekada postojala Jevrejska zajednica, koja je imala čak i svoju sinagogu. Drugi svjetski rat je preživjelo samo 8 od 280 Jevreja, koji su se nakon toga iselili u Izrael, a prelijepa sinagoga je 1962. godine srušena. Jedini svjedok njihovog nekadašnjeg postojanja u Bečeju jeste zapušteno groblje koje još uvijek odolijeva zubu vremena. S obzirom da je za obilazak Bečeja dovoljno nekoliko sati, preporučujem da posjetu kombinujete sa obilaskom Fantasta, vjerovatno najljepšeg vojvođanskog dvorca, koji se nalazi u neposrednoj blizini grada. O Fantastu sam već ranije podijelio svoje utiske, a vi u komentarima napišite kako vam se dopada Bečej, te koja su još potencijalno zanimljiva mjesta u Vojvodini koja biste mi preporučili da posjetim.