Vodič kroz Mostar, Bosna i Hercegovina - šta posjetiti?

Kada djetinjstvo provedeš u zemlji zahvaćenoj ratom, putovanja su samo jedna u nizu stvari za koje ostaneš uskraćen. Upravo iz tog razloga na more sam otišao tek u desetoj godini života, ali sam barem imao tu sreću da odem, za razliku od mnoge djece kojima je to tih postratnih godina bilo misaona imenica. Osvrnuo sam se na ovaj momenat iz razloga što sam tom prilikom, prije sada već 19 ljeta, prvi put vidio i Mostar. Iako tada desetogodišnjak, još uvijek pamtim slike potpuno devastiranog grada pod najezdom velikih sivih skakavaca koji su me podsjećali na pošast opisanu u Bibliji. U tom trenutku bi malo ko rekao da će Mostar ponovo zaličiti na mjesto koje bi neko poželio vidjeti.

Pogled na Stari Most sa Koski Mehmed-Pašine džamije

U skoro dvije decenije koje su uslijedile, Mostar je doživio preporod, a ja sam još nekoliko puta svraćao, postavši svjedok njegovog oporavka. Moja zadržavanja su uglavnom bila kraćeg karaktera, ali sam sa svakom novom posjetom sklapao kockice, stvarajući mozaik utisaka koje ovom prilikom želim da podijelim s vama. Posljednjih godina sam putovao dosta po Evropi, zanemarivši vlastitu državu koja itekako ima šta da ponudi. Proteklog vikenda sam odlučio ispraviti tu nepravdu, pa sam obišao nekoliko lokaliteta u Hercegovini koji su mi već dugo na listi želja. Iako mi je konačno odredište bio Dubrovnik, nisam mogao proći pored Mostara, a da ne svratim. Stoga sam se u petak poslijepodne zaputio prema Jadranu, odlučivši da tu noć prenoćim u gradu na Neretvi. Stigao sam poprilično kasno, ali sam se odlučio za jednu kraću noćnu šetnju.

Kujundžiluk rano ujutro

Kako se ponoć bližila, grad se polako praznio, ali su pojedina mjesta i dalje vrvila od turista. Najviše okupljenih sam zatekao na platou podno Starog mosta, a za kraj večeri sam imao priliku da posmatram i grandiozan vatromet sa čijim povodom nisam upoznat, ali mi je sve mirisalo na neku sportsku pobjedu. Idućeg jutra sam se probudio neočekivano rano pa sam iskoristio priliku da prošetam gradom prije nego što bude okupiran hordama turista koji svakoga dana pristižu sa različitih strana. 

Pogled na Kujundžiluk sa Koski Mehmed-Pašine džamije

Moram priznati da je nevjerovatan doživljaj kada u pola 8 ujutro svratite do Starog grada i imate ga doslovno samo za sebe, pa možete na miru da razgledate i fotografišete. Već oko 8 su počele da se otvaraju i prve prodavnice i zanatske radnje, a prodavci da iznose šarene suvenire i rukotvorine koji daju šarm i pojačavaju otomanski šmek ovog mjesta. Prije puta sam sastavio listu mjesta koje želim obići u tih nekoliko sati koliko sam imao na raspolaganju jer sam morao nastaviti dalje ka Dubrovniku. Počeo sam sa Starim mostom, najznačajnijim simbolom grada. 

Stari Most u Mostaru

Trudiću se da ne gnjavim mnogo sa istorijskim podacima, ali ipak mi je dužnost da kažem par rečenica i o tome. Stari most je sagrađen u periodu 1557-1566. godine i djelo je turskog mimara Hajrudina mlađeg. Izgrađen je od vrste krečnjačkog kamena poznatog kao tenelija, vađenog iz kamenoloma Mukoša, smještenog oko 5 kilometara južno od Mostara. Iako izgrađen bez ikakve estetske intencije, s namjerom da poveže dvije obale Neretve, svojim oko 29 metara dugim i 20 metara visokim lukom zauvijek je promijenio sliku i budućnost grada. Mostu su pridružene i dvije kule, Halebija i Tara, u kojima je za vrijeme turske vladavine čuvano oružje.

Stari grad u Mostaru

Most je srušen 1993. godine tokom rata, što u meni i danas izaziva gorčinu i tjera me da iznova prešutno postavljam pitanje kako je neko imao srca da to uradi. Imao sam priliku 1997. godine da vidim ruševine mosta i krhku drvenu skelu koja je otužno povezivala dvije strane i samo ću reći ne ponovilo se. Most je restauriran u cjelosti 2004. godine, a već naredne godine uvršten na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine kao prvi takav lokalitet u Bosni i Hercegovini. Nešto dalje od Starog mosta, skrivena u sporednim ulicama na zapadnoj strani, nalazi se i njegova minijaturna replika poznata kao Kriva ćuprija. Sagrađena je 1558. godine, posluživši kao uzor za mnogo veći građevinski projekat koji je uslijedio, a radi se naravno o Starom mostu. 2001. godine je stradala u poplavi, nakon čega je ponovo podignuta. Pripada graditeljskoj cjelini Starog grada i skupa sa Starim mostom dio je zaštićene kulturne baštine.

Kriva ćuprija u Mostaru

U Starom gradu se nalazi i popriličan broj džamija, manje-više sličnog graditeljskog stila, a ja ću spomenuti nekolicinu. Kao jednu od najznačajnijih bih izdvojio Koski Mehmed-Pašinu džamiju sagrađenu početkom 17. vijeka. Ova džamija i Stari most su u svojevrsnoj simbiozi, jer se sa jednog pruža najljepši pogled na ono drugo. Iako to u Bosni i Hercegovini nije praksa, ova džamija je pretvorena u turističku atrakciju, tako da se danas u njoj ne obavljaju molitve nego služi kao svojevrstan muzej i vidikovac. 

Pogled sa Starog mosta na Koski Mehmed-Pašinu džamiju

Po cijeni od 12 KM (oko 6 eura) možete posjetiti unutrašnjost džamije i popeti se na munaru sa koje se pruža veličanstven pogled na Stari most i okolinu. Cijena ulaznice je prilagođena stranim turistima, ali iskustvo uspona na vrh i ono što vas gore čeka vrijedi mnogo više. Mislim da se mogu kupiti i odvojene ulaznice (4 KM za džamiju, 8 KM za munaru). Iako lokalcima nije nimalo draga ova praksa, smatram da je ovo ispravan postupak jer se i u svijetu u mnoge vjerske objekte kojima molitva više nije primat naplaćuje ulaz. 

Koski Mehmed-Pašina džamija

U dvorištu džamije se nalazi i mali šadrvan (fontana), kao i nekoliko pratećih objekata koji ovoj cjelini daju neodoljiv šarm. Džamija se za posjetitelje otvara u 9 sati, a ja sam imao tu sreću da budem jedini prisutan u tom momentu na munari i u potpunom miru proživim ovo fenomenalno iskustvo. Tokom rata je doživjela ozbiljna oštećenja kao i sve druge građevine u okruženju, a nakon obnove je proglašena nacionalnim spomenikom.

Unutrašnje dvorište Koski Mehmed-Pašine džamije

Pored ove džamije, spomenuo bih ih još par kao što su: Karađozbegova džamija, Ćejvan-Ćehajina džamija, Džamija Nesuh-age Vučjakovića, Hadži-Kurtova džamija (Tabačica), Nezir-agina džamija pokraj Krive ćuprije i mnoge druge na koje ćete naići tokom neobavezne šetnje gradom. Karađozbegova džamija je najveća, a možda i najljepša hercegovačka džamija, sagrađena u periodu 1557/8. godine. Unutrašnjost džamije je bogato ukrašena arabeskama, a u okviru kompleksa se nalaze i prateći objekti. 

Unutrašnjost Koski Mehmed-Pašine džamije

Džamija je i dalje funkcionalna u smislu obavljanja molitvi, tako da budite obazrivi što se tiče vremena posjete. Ćejvan-Ćehajina džamija je najstarija u Mostaru i datira iz 1552. godine. U njenoj blizini se nalazi i stari bazar poznat pod imenom Kujundžiluk, koji svoje ime duguje tradicionalnim zlatarima koji su pravili i prodavali svoje rukotvorine na tom mjestu. I danas se ovdje nalaze brojne zanatske prodavnice gdje možete kupiti autentične suvenire od bakra i drugih materijala.

Karađoz-begova džamija

Još jedna znamenitost Mostara su tradicionalne bosanske kuće u otomanskom stilu, a među njima se posebice ističu tri: Biščevića kuća, Kajtazova kuća i Muslibegovića kuća. Biščevića kuća datira iz 17. vijeka i nalazi se u istoimenom sokaku nadomak Karađozbegove džamije. Sa svojim ćoškom isturenim nad Neretvom predstavlja najsmjeliji primjerak stambene arhitekture iz otomanskog perioda u Mostaru. Kajtazova kuća se smatra najljepšim kompleksom otomanskog perioda sa kućom za žene i muškarce. 

Biščevića sokak

Muslibegovića kuća iz 18. vijeka takođe plijeni pažnju kako svojom vanjskom pojavom, tako i autentičnim eksponatima unutar nje. Sve tri kuće danas služe kao svojevrsni muzeji koji oslikavaju tradicionalni način života i možete ih uz određenu naknadu posjetiti. Ja nažalost nisam imao vremena da ih sve ponaosob obilazim, ali sudeći po fotografijama, moj izbor bi definitivno bio Muslibegovića kuća, iako nećete pogriješiti ni sa druge dvije.

Džamija Nesuh-age Vučjakovića

Ako zavirite u sporedne ulice, otkrićete i druge zanimljive otomanske građevine. Jedna od njih je sahat kula podignuta oko 1636. godine od strane legatora Fatime kadune Šarić. Turski putopisac Evlija Čelebija je u svojim zapisima naveo da se zvuk zvona sa sahat kule mogao čuti na udaljenosti od tri sata hoda. Spomenuću i tursko kupatilo u blizini džamije Tabačice, s kraja 16. vijeka, jedino sačuvano do danas. Ćejvan-begov hamam je građevina jednostavnog oblika, sa kupolama, projektovan tako da obezbjedi zaštitu intime korisnika. Danas služi kao izložbeni prostor i za održavanje kulturnih manifestacija.

Hamam u Starom gradu

Pored objekata islamske kulture, u Mostaru možete vidjeti i religiozne objekte drugih kultura. Jedna od njih je Župna crkva Svetog Petra i Pavla uz koju se nalazi Franjevački samostan. Izgradnju crkve su pomogli Osmanlije 1886. godine, ali je stradala tokom posljednjeg rata, pa je stoga na njenom mjestu 2000. godine podignuta nova i veća crkva, čiji se zvonik smatra najvišim u državi. Crkva još uvijek u potpunosti nije završena i nema neku pretjeranu estetsku vrijednost. Štaviše, međuvjerska tenzija u Mostaru i želja za dominacijom rezultirali su zvonikom koji je arhitektonski disproporcionalan sa ostatkom objekta. Novija građevinska praksa u Bosni i Hercegovini je puna ovakvih primjera. Ono što je značajno za ovaj kompleks jeste kolekcija od preko 50.000 knjiga i spisa, kao i umjetničkih slika italijanskih autora.

Župna crkva Svetog Petra i Pavla

Od ostalih bogomolja treba spomenuti pravoslavnu Sabornu crkvu koja je do kraja 19. vijeka bila najveća bogomolja tog tipa na Balkanu. Uništena je u potpunosti tokom posljednjeg rata, a sudeći po starim slikama radilo se o izuzetno lijepom hramu. Trenutno se radi na njenoj ponovnoj izgradnji, čime će slika grada biti obogaćena za još jedan vrijedan objekat ukoliko se budu slijedili originalni nacrti. Treba spomenuti i staru i novu pravoslavnu crkvu, jednu iz prve, a drugu iz druge polovine 19. vijeka. U Mostaru je nekada postojala i jevrejska zajednica, o čemu svjedoče sinagoga iz 19. vijeka i gradsko jevrejsko groblje. Sinagoga je 1952. godine poklonjena gradskom lutkarskom pozorištu u čijem se vlasništvu i danas nalazi.

Pogled na sahat kulu, Sabornu crkvu u izgradnji i Vladičin dvor

Iako su Turci ostavili najveći pečat na današnji vizuelni identitet Mostara, ne treba zanemariti niti austro-ugarski uticaj koji se ogleda kroz nekoliko zapaženih građevina. Najznačajnija je svakako zgrada stare gimnazije u pseudomaurskom stilu iz 1898. godine koja svojim izgledom neodoljivo podsjeća na sarajevsku Vijećnicu, po čijem uzoru je i građena. Ono što mi se ne dopada jeste sadašnja boja fasade gimnazije, koja je za moj ukus prenapadna i jasno je vidljivo da se prilikom posljednje obnove nije dosljedno vodilo računa o autentičnosti građevine.

Stara gimnazija u Mostaru u pseudomaurskom stilu

Naredna važna građevina iz austro-ugarskog perioda jeste gradska banja, smještena na obali rijeke Neretve, tik uz most u ulici Mostarskog bataljona. Ubraja se među najznačajnije građevine podignute za vrijeme čuvenog gradonačelnika Mujage Komadine i smatrala se najmodernijim javnim kupatilom u to vrijeme na Balkanu. Komadina je tom prilikom poručio: „Narode, evo banje za one koji imaju para. Za one koji nemaju, eno Neretve!“. 

Ulaz u staro gradsko kupatilo

Ni ona nije bila pošteđena u ratu, a obnovu u izvornom obliku finansirala je italijanska vlada. Danas služi kao sjedište plivačkog kluba Orka, a zatvoreni bazen, salon ljepote i fitness centar su dostupni posjetiocima. Naposlijetku bih još spomenuo i zgradu Mitropolije, odnosno Vladičin dvor iz 1908. godine, kome je nedavnom restauracijom vraćen stari sjaj, čime je ponovo dospio na listu znamenitosti Mostara koje treba vidjeti.

Nezir-agina džamija pokraj Krive ćuprije

Iz novije istorije grada treba izdvojiti Partizansko spomen groblje iz 1965. godine. Groblje sadrži 661 nadgrobni kamen i centralni spomenik, a iako nije u najboljem stanju, i dalje privlači turiste. Među novijim atrakcijama grada treba spomenuti i skulpturu Bruce Lee-ja, čuvenog instruktora borilačkih vještina i glumca u akcionim filmovima. Skulptura je djelo kipara Ivana Fjolića, i za svega 4 cm je niža od prirodne veličine glumca, te simbolizira solidarnost u etnički podijeljenom gradu. Ubrzo nakon postavljanja, skulptura je vandalizovana, a nakon restauracije je smještena u park Zrinjevac gdje se i danas nalazi.

Stari grad u Mostaru

Na samom kraju bih spomenuo još nekoliko praktičnih informacija koje mogu da vam posluže prilikom posjete Mostaru. Smještaj u Mostaru je jednostavno naći u svim cjenovnim kategorijama, jer je izbor širok. Što se tiče hrane, kao i svaki Bosanac u BiH odlučio sam se za ćevape. Na Tripadvisoru sam vidio da je ćevabdžinica „Tima Irma“ nedaleko od Starog mosta najbolje ocijenjena od strane podsjetilaca, pa sam stoga izabrao nju. Iskreno, ćevapi me nisu bacili u nesvijest i teško da se mogu porediti sa onima koje sam imao priliku da jedem u Sarajevu i Tuzli. Generalno, prilikom svih dosadašnjih posjeta Mostaru sam bio nezadovoljan hranom, naročito na mjestima sa "dobrim pogledom".

Neretva i Stari most

Za izlaske ćete pronaći nekoliko zanimljivih kafića, a među njima se naročito ističe Ali Baba, lokal smješten u pećini i uređen u orijentalnom stilu. Ovaj put ga nisam posjetio, ali sam prilikom jednog od ranijih dolazaka imao priliku da tu popijem piće i šta ja znam, nije loše, treba vidjeti. Za ljubitelje shoppinga tu je tržni centar Mepas Mall, a suvenire ćete bez problema pronaći na svakom koraku u Starom gradu.

Prodavnica rukotvorina

Mostar možete ukombinovati sa brojnim drugim zanimljivim mjestima u okolini kao što su Počitelj, Vrelo Bune, vodopad Kravice, Stolac i Međugorje, o čemu ću pisati u narednim postovima. Ako ste nekada posjetili grad na Neretvi podijelite svoje utiske u komentarima, rado bih čuo šta vam se najviše dopalo.