Vodič kroz Višegrad, Bosna i Hercegovina - šta vidjeti?

Nakon adrenalinske vožnje kroz negostoljubive, ali očaravajuće predjele Žepe i okolice, stižemo u Višegrad, koji nam se na prvu čini kao oaza usred pustinje ili, bolje rečeno, džungle. Od skromnih zaliha hrane sa kojima smo pošli na put, već neko vrijeme imamo samo papire i kore banane, pa nam se i alarmi u želucima polako počinju paliti. Procjenjujemo da nam je ostalo još možda sat vremena dnevne svjetlosti koju bi bilo poželjno iskoristiti da vidimo ono zbog čega smo primarno i došli, te se zaustavljamo nakratko pokraj čuvene ćuprije Mehmed-paše Sokolovića koja premošćuje rijeku Drinu. Nije kao da nas i sutradan ne bi čekala na istom mjestu, ali prosto nismo mogli da joj odolimo.

Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu

Mrak nas je zatekao pokraj mosta i prije nego što smo se nadali, a ledeni vjetar sa Drine opomenuo da je vrijeme da potražimo smještaj koji je Željka rezervisala. Lociran u brdu poviš ćuprije, nekoliko desetina metara od pravoslavne Crkve Presvete Bogorodice, apartman Dan i noć je idealno mjesto za odsjedanje u Višegradu – prostran, čist, sa odličnim pogledom i svim neophodnim sadržajima za ugodan boravak. Ako bih baš morao da budem đubre, jedina zamjerka je kosina plafona iznad wc šolje, pa ako ste muško imaćete blagih poteškoća sa nastojanjem da mokrite u položaju svojstvenom vašem polu.

 

Most Mehmed-paše Sokolovića noću

Sada već dobro gladni, odlučujemo brzinski konsultovati Tripadvisor kako bismo pronašli najbolje mjesto za večerati u gradu. Iz ne baš široke ponude preporučenih restorana, izabrali smo najbolje ocijenjen restoran po imenu Kruna i odlučili ga potražiti. Po dolasku u lokal, osjećao sam se kao Harry Potter kada je prvi put zakoračio u Šuplji kotlić. Doduše, ovo je bila neka balkanska varijanta sa, ne samo kariranim stolnjacima, nego i kariranim lusterima. Konobar je stojao naslonjen na šank i pričao sa nekolicinom lokalnih gostiju srednje životne dobi. Da li zbog prigušenih svjetala ili čitave ove situacije sa koronavirusom u jeku predizborne kampanje, imao sam osjećaj kao da se iščekuje Voldemortov povratak.

 

Spomenik Ivi Andriću u Andrićgradu

Hrana koju smo dobili je bila ok, ali ništa više od toga, naročito u poređenju sa pizzerijom Coffee Dream, smještenom odmah preko puta, koja je bila naš sutrašnji i moram priznati mnogo uspješniji izbor. Platili smo račun i odlučili napraviti kratku večernju turu po gradu. Višegrad mi je na prvu pomalo djelovao kao turobna kasaba, ali nisam htio donositi preuranjene zaključke jer noć, naročito jesenja, umije da prevari. Na prvu sam uvidio da grad, ako izuzmemo šetalište uz rijeku, nema pješačku zonu u centru grada, tačnije ono što se u vrijeme mladosti mojih roditelja nazivalo korzo. Ovu ulogu je u nekoj mjeri preuzeo novoizgrađeni Andrićgrad, o kome ću u nastavku teksta reći nešto više, ali on je isuviše fizički odvojen od naselja da bi mogao propisno da obavlja taj zadatak.

 

Andrićgrad

Posljednja stanica večeri i prva narednog jutra, biva nam upravo Andrićgrad. Kamengrad, kako ga još nazivaju, je najnoviji i vjerovatno najambiciozniji arhitektonski dodatak Višegradu, smješten na ušću rijeke Rzav u Drinu. U pitanju je kulturni centar i vrsta etno-sela čiji je idejni tvorac filmski režiser Emir Kusturica, a za posjetioce je otvoren 2012. godine. 2016. godine je ovdje osnovana i međunarodna Akademija umjetnosti za školovanje glumaca, reditelja i srodnih zanimanja. Zapućujemo se glavnom ulicom  Andrićgrada imena „Mlade Bosne“, duž koje su smješteni lokali različite namjene poput ugostiteljskih objekata, banke i kina. Međutim, posjetilaca trenutno nema, a jedini prolaznici na koje naizlazimo su mještani u povratku sa nedjeljne liturgije u Crkvi Svetog Cara Lazara, izgrađenoj na samom kraju poluostrva na kome leži Andrićgrad.

 

Crkva Svetog Cara Lazara u Andrićgradu

Kamengrad je zamišljen kao verzija obližnjeg Drvengrada u Mokroj Gori u Srbiji, te nova turistička atrakcija Višegrada. Iako sam pobornik svakog ulaganja u turizam, nisam načisto kakav utisak je ovo mjesto ostavilo na mene. Arhitektonski je tu na malom prostoru udrobljeno svega i svačega, zbog čega se pojedini dijelovi ne stapaju organski u cjelinu. Takođe, živimo u eri društvenih mreža, gdje je vizuelna komponenta od izuzetnog značaja, a Andrićgradu definitivno nedostaje fotogeničnih kutaka koji bi privukli posjetioce. Pored brojnih zgrada različite namjene, ovdje ćete vidjeti i nekoliko spomenika sa statuama posvećenim Ivi Andriću, Nikoli Tesli i Njegošu.

 

Andrićgrad

Napuštamo Andrićgrad i obalom rijeke krećemo prema znamenitoj ćupriji. Usput nailazimo na jako interesantan spomenik posvećen Mehmed-paši Sokoloviću, te srednju školu „Ivo Andrić“, čiju fasadu krasi ne samo njegov, nego i mural Nikole Tesle. Ovo je odličan primjer kako se na jednostavan i ne tako skup način može napraviti turistička atrakcija u nekom gradu. U dvorištu škole je postavljen i zanimljiv putokaz koji vas usmjerava ka najznačajnijim znamenitostima Višegrada. Jedna od njih je svakako i most Mehmed-paše Sokolovića.

 

Spomenik Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu

Stari most u Višegradu predstavlja jedno od najmonumentalnijih arhitektonskih dostignuća na prostoru Bosne i Hercegovine u periodu od 15. do 19. vijeka. Građen je u periodu 1571. do 1577. godine kao zadužbina velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, na mjestu gdje je prolazio put koji je povezivao Bosnu sa Carigradom. Mehmed-paša je rođen u selu Sokolovići, nedaleko od Višegrada, a u ranoj mladosti biva odveden kao janjičar u Istanbul. Zahvaljujući vojnim i diplomatskim uspjesima brzo je napredovao u karijeri, te je naposlijetku proglašen za velikog vezira. Tu funkciju je obavljao tokom vladavine tri različita sultana – Sulejmana Veličanstvenog, Selima II i Murata III.

 

Most Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu

Most je više puta oštećen tokom oba svjetska rata, a danas se smatra jednim od najugroženijih spomenika svjetske baštine, prije svega zbog nezakonitog rada hidroelektrane Višegrad, koja je dovela do porasta vodostaja rijeke Drine. Na taj način konstrukcija mosta trpi dodatno opterećenje, a erozija dijela mosta koji se nalazi pod vodom prijeti urušavanjem cijele konstrukcije. Ovome je dodatno doprinijelo i to što zbog nedostatka finansijskih sredstava na mostu već decenijama nisu vršene nikakve popravke. Most Mehmed-Paše Sokolovića je 2007. godine upisan na UNESCO-vu listu zaštićene kulturne baštine u Bosni i Hercegovini, čime se na istoj pridružio Starom mostu u Mostaru kome je ovaj status dodijeljen tri godine ranije.

 

Most Mehmed-paše Sokolovića i panorama Višegrada

Iako moram biti iskren i priznati da me ništa drugo u Višegradu nije pretjerano dotaklo kao posjetioca, sam most je bio vrijedan dolaska ovamo. Dovoljno je reći i da je njegova gradnja poslužila kao inspiracija za radnju romana „Na Drini ćuprija“ bosanskohercegovačkog nobelovca Ive Andrića. Nakon što smo prošetali mostom i uslikali ga iz svih mogućih perspektiva, produžili smo drugom obalom Drine ka ulici u kojoj se nalazi kuća gdje je Ivo Andrić proveo djetinjstvo. U dobi od dvije godine Andrić je ostao bez oca koji je preminuo od posljedica tuberkuloze, te se s majkom seli u Višegrad kod njene familije. Tu je ostao do završetka osnovne škole, nakon čega je upisao sarajevsku gimnaziju.

 

Kuća u kojoj je Ivo Andrić proveo djetinjsto

Nakon kraćeg lutanja nalazimo kuću, koja nema znatnu arhitektonsku vrijednost, a jedina specifičnost joj je mermerna ploča sa natpisom po kome se da naslutiti njen značaj. Andrić je ovu kuću naslijedio od očeve sestre i njenog muža, te ju je 1952. godine poklonio opštini sa zahtjevom da se ista pretvori u Dom kulture. Međutim, vlasti su je tada prodale željezničaru Muhamedu Ploskiću, čiji nasljednici se i dalje smatraju zakonskim vlasnicima objekta. Postojalo je nekoliko neuspješnih pokušaja kupovine i eksproprijacije kuće od strane grada, međutim vlasnici nisu željeli da prodaju kuću.

 

Gazanfer-begova džamija u Višegradu

Na obližnjem brežuljku se nalazi zip-line, pa ljubitelji ove vrste uzbuđenja mogu da iskuse prelazak preko rijeke Drine i nekonvencionalnim putem. Takođe, posjetiocima grada su dostupni i vožnja turističkim vozićem ili čamcem po Drini. Iako vjerujem da je plovidba Drinom posebno iskustvo, nismo se upustili u ovaj poduhvat jer je dan bio prohladan. Od ostalih potencijalno zanimljivih mjesta u gradu mogu se izdvojiti i dvije obnovljene džamije – Careva i Gazanfer-begova, spomen učionica Ive Andrića, kao i zgrada Doma kulture sa gradskom galerijom ispred koje je izložena stara Ćirina lokomotiva. Nedaleko od Višegrada nalazi se i manastir Dobrun.

 

Mural Ive Andrića na školi u Višegradu

Uprkos tome što se turistička ponuda Višegrada dominantno oslanja na most Mehmed-paše Sokolovića i književno nasljeđe Ive Andrića, svakako preporučujem posjetu gradu, a da biste izvukli maksimum iz ovog putovanja, najbolje je da ga iskombinujete sa nekim obližnjim mjestima kao što su Mokra Gora, Žepa ili planina Romanija. 

Nekropola stećaka u Bjelosavljevićima kod Sokoca

Mi smo upravo na povratku iz Višegrada otkrili sjajnu lokaciju u selu Bjelosavljevići nadomak Sokoca, gdje se na jednom proplanku poznatom kao Crkvina, smjestila nekropola srednjovjekovnih stećaka. Prepoznaćete je po zlatnoj kupoli Crkve Svetog Prokopija, nedavno izgrađenoj na ovom mjestu. Nepregledni pašnjaci Romanije i poljana istačkana stećcima su definitivno najljepši prizor ovog putovanja.